Razmotrimo ono što se dešava u toku prezentacije. Govornikov mozak “razgovara” s mozgom onih koji ga slušaju. Sva komunikacija jeste komunikacija “mozga s mozgom”.

Ipak, ako ste nekad i čitali neku knjigu ili pohađali kurs o umijeću prezentovanja ili javnog govorenja, velika je vjerovatnoća da mozak nikad i nigdje nije pomenut. A bilo da ste govornik veteran ili samo početnik, vjerovatno se još nikad niste pripremali za prezentaciju iz perspektive zasnovane “na mozgu”. Bez takve perspektive, rizikujete da koristite samo polovinu svog mozga i ostvarite samo polovinu utiska koji biste inače ostavili na svoje slušaoce.

Inteligentne osobe – oba spola koje se bave biznisom, rade kao predavači ili neki drugi posao – često će sastaviti realnu prezentaciju, zasnovanu na činjenicama, iznijeti je u maniru korak po korak, koncentrišući se na detalje, i pretpostaviti je da da će biti dobro pripremljena (koristeći u pripremi i izvođenju elemente “lijeve hemisfere mozga” a da o tome uopšte nisu ni razmišljali).

Međutim, mada prezentacija u svakom slučaju mora da bude zasnovana na informativnom i dobro organizovanom materijalu, da bi bila i privlačna potrebni su joj još neki aspekti, kao što su promjene tempa, artikulisan govor tijela i obilje živopisnih verbalnih i vizuelnih predstava.

Zašto? Istraživači su ustanovili da su mozgovi osoba u publici skloni da se koncentrišu na govor tijela, ritam i predstave govornika, više nego na riječi koje ovaj izgovara. Ovi elementi “desne hemisfere mozga” upečatljiviji su od riječi.

Iz gore navedenog možemo zaključiti da morate da upotrijebite cijeli svoj mozak ako želite da vaša prezentacija bude zanimljiva i upamćena – integrišući pri tome vizualne predstave i intuiciju s logikom i analizom.