Jelena Visković
Dipl. psiholog (NLP Praktičar)
Dragi čitaoci, prijatelj me zamolio da napišem članak o primjeni neuro-lingvističkog programiranja (NLP-a) u upravljanju ljudskim resursima, jer je upoznat sa činjenicom da tehnike NLP-a produktivno koristim u svom profesionalnom radu. Za one od vas koji još nisu upoznati sa pojmom neuro-lingvističkog programiranja (u daljem tekstu NLP), pružam kratak uvod i svoje shvaćanje istog.
NLP je poput upravljanja ljudskim resursima, relativno nova disciplina nastala odabirom najučinkovitijih metoda i tehnika iz različitih intelektualnih disciplina u cilju optimalizacije i maksimiziranja individualnih potencijala u praktične svrhe. On vam u svojim tehnikama daje gotovo magične formule za procjenu, odabir i modeliranje. Tada u kontekstu NLP-a, razmišljate o nervnom sistemu (nama bliže mozgu) i načinu na koji procesira informacije (N), o načinu na koji se informacije kodiraju i dodjeljuje značenje korištenjem verbalne, neverbalne komunikacije i različitih simboličkih sistema (L), te o sposobnosti individue i/ili individua da organiziraju date informacije i reaguju na njih u svrhu postizanja željenih rezultata i/ili ciljeva (P).
Koliko puta ste se u svome radu suočili sa situacijom u kojoj bilo menadžment ili zaposlenik bukvalno dođe pred vas i svojim jezikom kaže: “Ja imam problem! Riješi ga!” Iz pozicije nekoga ko se profesionalno bavi upravljanjem ljudskih resursa, to je gotovo uvijek stresna sitacija jer gledamo sa različitih perceptualnih pozicija.
Sa jedne strane su oni “koji imaju problem”, a vi ste “čudotvorac” (zaboga bavite se ljudskim resursima i imate rješenje za sve). Sa druge strane stojimo mi – individue sa specifičnom stručnom naobrazbom i određenim nivoom iskustva – prije svega ljudi i gledamo u one “koji imaju problem” (i koji su naravno – ljudi). Ukoliko već niste prepoznali gdje je problem, sugeriraću da ih ima više, ali onaj koji je možda najznačajniji jeste komunikacijski ili reprezentacijski.
NLP je za početnike, najupečatljiviji upravo u segmentu reprezentacijskih sistema. Reprezentacijski sitemi svake individue su različiti i čine jezik individue proistakao iz njenog poimanja svijeta ili kako ja volim reći, personalnog konstrukta stvarnosti. Mi svijet doživljavamo, kreiramo i tumačimo putem naših čulnih sistema. Sva naša iskustva su proizvodi onoga što vidimo, čujemo, osjećamo, dodirujemo, okušamo i “namirišemo”. Ali naša čula nisu samo kanali kojima prikupljamo informacije, oni su mnogo više od toga, oni su i način na koji ih iskazujemo. Ovo znači da će način na koji ljudi kodiraju i sebi predstavljaju informacije izaći u njihovim riječima.
U skladu s tim, gdje je problem? Pokušajte zamisliti situaciju u kojoj vaš generalni direktor od vas traži pojašnjenje za predloženi plan edukacije i kaže:
GD. “Plan edukacije djeluje dobro. Vidim šta želite postići, ali mi ipak treba jasnija slika koristi za našu kompaniju.”
Vi. “Korisnost je višestruka. Korisnost se nalazi u: … Ljudi će kroz njega osjetiti da se brinete za njih i da brinete za njihovu budućnost i napredovanje.”
Ovakav razgovor je u startu osuđen na propast, jer vi i vaš generalni direktor govorite iz dva različita reprezentacijska sistema i jednostavno se ne razumijete. Da bi bilo jasnije šta hoću reći o komunikacijskom ili reprezentacijskom problemu, pročitajte nama bliži primjer:
Suprug dolazi kući. Vrata otvara uplakana supruga, on je uzima u zagrljaj i ljubi. Ona ga odguruje i namršteno gledajući, govori: “Zašto me grliš. Ti mene ne voliš!”
Muž: “Ali draga, zar ne osjećaš koliko te volim??? Svaki moj zagrljaj je namjenjen tebi. Sve što radim radim za tebe! Ti si moja inspiracija i moj život!”
Žena: “Lažeš! Ti me ne voliš – da me voliš ti bi mi to uvijek govorio!”…
Šta ste zaključili? Da, upravu ste, još jedan razgovor osuđen na neuspijeh i iznova komunikacijski problem. Ne razumijevanje se zasniva na reprezentacijskim sistemima različitih individua u komunikaciji. Njega susrećete u razgovoru sa kolegama, šefovima, aplikantima na radna mjesta…i ne rijetko gubite one najbolje, jer se jednostavno niste razumjeli. Sreća, svaki problem ima rješenje.
NLP nas uči da najfelksibilnija osoba ima najveći utjecaj na sistem. Reprezentacijski sistemi drugih osoba se mogu identifikovati, a vi se možete prilagoditi jeziku drugih kako biste ostvarili cilj. Pored toga, mi u svom profesionalnom radu želimo: izabrati najboljeg kandidata, dobiti sredstva za edukacijski plan, uvjeriti menadžment u potrebu uvođenja novih motivacijskih sistema, pozicionirati se, vidjeti kada nam kandidati i/ili kolege pružaju netačne informacije, zaobići prepreke i slično. Istina je da mi to sve i možemo, a NLP nas uči i kako.
Ukratko, tehnike NLP-a su poput magije. One vam otvaraju svijet u novu dimenziju i osvještavaju nesvjeno znanje prikupljano godinama. Tu su da vam kažu šta i kako, a na vama je da ih primjenite i pokrenete promjenu u sebi i drugima. Zapamtite:
“Mozak se može razviti na isti način kao i mišići, ako se samo odlučite na to da ga naučite da razmišlja.” (Thomas A. Edison)