Lejla Bektasević
Sarajevo, juli 2016 godine.
Na putovanje kroz Sri Lanku neizostavna posjeta jednom od najvrijednijih istorijskih spomenika Sri Lanke – Sigiriya.
Upucena od strane mjestana kao osmo cudo svijeta radi se o drevnoj palaci i utvrdi koja u okviru kompletnog kompleksa ima znacajnu arheolosku vaznost i privlaci na hiljade turista svake godine. Svjedok sam tome, jer pri izlasku iz automobila koji nas je dovezao na obliznji parking rijeke ljudi su hrlile prema ovom cudesnom zdanju.
Palaca je smjestena u samom srcu otoka izmedju gradova Dambulla i Habaren na sjenovitomplatou 370 metara iznad nivoa mora.
Sigiriya rock CitadelSigiriya stijena visoravan, formirana od magme izumrlog vulkana, veća je 200 metara od okolnih džungli. Njen pogled oduševljava posjetitelje s jedinstvenim skladom između prirode i ljudske mašte.
Kompleks tvrđave uključuje ostatke srušene palače, okružene razgranatom mrežom bedema, prostranim vrtovima, barama, kanalima, uličicama i fontanama.
Od 3th stoljeća prije Krista stjenoviti plato Sigiriya služio je kao samostan. U drugoj polovici 5. st kralj Kasyapa odlučio se izgraditi kraljevsko prebivalište..
Nakon njegove smrti Sigiriya postaje budistički samostan sve do 14. stoljeća, kada je napušten.
Putovanje u Sri Lanku uslijedilo je po zavrsetku mog ucesca na Treningu NLP Practitioner – u organizaciji Agencije „Slapovi znanja“. Puna utisaka, znanja, novih tehnika i spoznaja koje su me obuzimale u svakodnevnom zivotu pomogle su da zaista i „osvojim“ put do vrha, do zidina drevnih palaca koje su se nalazile na vrhu ove stijene.
Slijedeci vodica koji je bio nas pratilac u ovom obilasku i kojeg nije bilo lako pratiti u toj masi ljudi koja se kretalaka samom vrhu, nisam ni primjetila sta sve trebam proci da bih dosla do cilja. Vrlo brzo sam se nasla u podnozju stepenica koje su vodile ka visecim montaznim stepenicama opasanim zeljeznom mrezom, koje su bukvalno visile u zraku i vodile u unutrasnjost stijene sa fascinantnim freskama nastalim u vrijeme vladavine Kasyapa. Nosena kolonom ljudi zakoracila sam u taj krug uskog stepenista sa prekrasnim pogledom na okolicu, ali isto tako i pogledom u ambis koji nisam mogla izbjeci. Pocela me obuzimati vrtoglavica i osjecaj da gubim tlo pod nogama. Duboko disanje i pokusaj da pogled odvojim od tog ponora od kojeg su me dijelile samo metalne ploce stepenista pomoglo je da dodjem do vrha i udjem u dubinu same stijene kako bih vidjela osamnaest prelijepih freski koje su prezivjele do danas.
Predah je kratko trajao i put je vodio ponovo niz iste stepenice. Po silasku nastavak puta isao je blagom uzbrdicom i uskom stazom koja je bila uklesana u stijenu. Lakse se disalo, ali opetsam bila podalje od kamene ograde kontrolisuci pogled koji je bio usmjeren na put ispred mene. Ubrzo smo se nasli na platou koji je bio pola puta do samog vrha.
Vrucina i nevjerovatna vlaga prisutna na ovom otoku trazila je predah i osvjezenje. Nasla sam malo hlada u sjeni drveta i pogledala prema vrhu. Osjecaj da gubim svijest obuzeo me jednako kao i par minuta prije penjuci se uz visece stepenice koje su vodile do freski. Sam pogled u visinu i visece montazne stepenice koje su vodile do vrha stvarale su uzasnu nelagodu koju do tada nikada nisam osjetila. Pomislila sam ja ne idem dalje. Ali pri toj pomisli istovremeno javljala se zelja popeti se i vidjeti nesto zbog cega sam tu. Pomijesani osjecaji su se smjenjivali. Zazmirila sam i ponovo pocela duboko disati nastojeci odagnati tjeskobu koju sam osjecala pri svakom pogledu ka vrhu. U tom trenutku prizvala sam svoj KRUG IZVRSNOSTI, prepustila se tom osjecaju koji me obuzimao i koji je potpuno odagnao moje misli od straha na pomisao penjanja uz metalne stepenice. Prepustila sam se tom divnom osjecaju, koji me cinio beskrajno bezbriznom i spremnom za nastavak puta. Krenula sam prizivajuci osjecaj „lebdenja“ koji je moj KRUG IZVRSNOSTI stvarao u meni i vrlo brzo se nasla na samom vrhu.
Fascinantan pogled na okolicu uz hiljade ljudi koji su se nalazili oko mene pokusvajuci pronaci malo hladovine kako bi se sto duze zadrzali i uzivali u prelijepom pogledu na panoramu..
Beskrajno sretna sto sam se nasla na mjestu koje je slika sa razglednica iz ove prelijepe zemlje i poziv da bude posjeceno svima koji u nju dodju.
Ovo je bilo veliko iskusenje za mene, ali istovremeno i potvrda da je put kroz NLP nasao svoje mjesto u meni i mom zivotu.
